Načelo rada motornog pokretača automobila u biti je proces pretvorbe energije-temeljen na Amperovom zakonu-s kojim smo se prvi put susreli u fizici u nižoj srednjoj školi: konkretno, fenomen u kojem vodič kroz koji teče struja djeluje silom kada se stavi unutar magnetskog polja. Motor se sastoji od bitnih komponenti kao što su armatura, komutator, magnetski polovi, četke, ležajevi i kućište.
Prije nego što motor može raditi vlastitim pogonom, mora se pokrenuti vanjskom silom. Proces kojim motor prelazi iz stacionarnog stanja u-samoodrživi rad-olakšan ovom vanjskom silom-poznat je kao pokretanje motora. Tri najčešća načina za pokretanje motora su ručno pokretanje, pomoćno pokretanje benzinskog motora i električno pokretanje. Ručno pokretanje, koje koristi ili potezno-uže ili ručnu polugu, je jednostavno, ali nezgodno; nadalje, zbog svojih velikih zahtjeva za fizičkim naporom, prikladan je samo za-motore niske snage i zadržava se u nekim vozilima samo kao rezervna metoda. Pomoćno pokretanje benzinskog motora prvenstveno se koristi za-dizelske motore velike snage. Električno pokretanje, s druge strane, nudi jednostavnost rada, mogućnost brzog pokretanja, mogućnost ponovljenih pokušaja pokretanja i mogućnost daljinskog upravljanja; posljedično, naširoko je prihvaćen u modernim automobilima.
